уторак, 25. децембар 2012.

Korkula

     Nikad mi neće biti jasno zašto se kaže "Ispravlja krive Drine" ili "kriva je Drina" . Šta jel ostale reke nisu krive? Jesu ,a evo gde je Drina prava. Rano jutro, krećemo na vreme da nas spiči što jače sunce tamo gde je ono i najače. Mir i tišinu, osim debilnih evropskih država sa graničnim prelazima, remeti Tomosova Penta. Šta još u životu treba? Desno Srbija, levo Republika Srpska.



Sipamo gorivo, jeftinije, a i taj pdv nam ispalćuje deo porodičnih prihoda, i nastavljamo dobro poznatim putem. Iako je poprilično logično ovo što sam napisao na moje lično iznenađenje, pojedini delovi rute su mi delovali kao španska sela. Nikad video,a o pojedinim zakčoljicama,malo kasnije.
Odmah nakon carinskih i ostalih debilnih formalnosti, ulazi se u prvi kanjon. Verovatno i najveći na putu. Kanjon koji formira Zvorničko jezero je zanimljiv,put je OK, a oni tuneli su i dalje isti. Ko voli da vozi,uživaće,ako do sada nije.
Jezero ,kod onog motela na Sv Stefanu, ili Divič,kako ko voli i pamti tu lokaciju, izgleda ovako:





Malo rano jutro, malo brzina, da se ide bez zaustavljanja, malo nemogućnost finih kadrova i prvih stotinak kilometara prolazi bez fotografisanja.Taj deo puta izuzetno zanimljiv za vožnju, jer se nakon kanjona,ulazi u seriju naseljenih mesta,sa svim svojim specifičnostima, a onda uspon,kategorije 1. Milići-Vlasenica-Han Kola-Han Pijesak, stvarno može da istestira , obrtni momenat motora vašeg automobila. Milsim može i polako,ali nije zanimljivo.

Čuo sam lično kad je ventil trećeg cilindra rekao : "Hvala" kod ove slike. Izlazak na deo koji se zove Ravna Romanija. Bitno je napomenuti, samo da nema policije. Ako je ima, onda ništa. Do 30 km/h plativo, preko toga "platićeš i ide i dozvola".


Šta je pesnik hteo da kaže sa ovom slikom? Na izlazu iz sokolačke regije, a iznad,ali bukvalno, iznad Mokrog, fantastičan pogled na suprotnu stranu. Tj takvog sam ga ja zapamtio iz autobusa. Auto niži par metara,pa je i slika takva.



Tu već počinjem da primećujem kvaku br.1. Gledano kroz formulu put brzina vreme,nisam ništa bolji nego pre dvadeset i više godina. Par minuta u vrh glave. A tri puta veća konjaža. Duplo veća kubikaža, obrtni momenat da ni ne brojim. Bolji asfalt. Ma milina božija ,ali Fićo 750 forsira rutu u skoro isto vremena. Ali ne odustajem,sigurno sam negde pogrešio,nemoguće da je Fićo brži.

U toj svojoj ličnoj filozofskoj raspravi, ulazimo i u Sarajevo. Nekada samo tranzitni grad,na putu za najavijacijski grad SFRJ,a u međuvremenu, mesto gde sam proveo 3 i po kvalitetne godine u profesionalnom i ostalim smislovima (tako napisao i na fejsbuku).
Ako bih birao jednu sliku,neka bude ova,



Mali kuriozitet je da smo i onda, tuda prolazili, Čitaj dvadeset i više godina nije napravljen put da ne ulaziš u Sarajevo ,ako nisi pošao u Sarajevo. Ima nešto tako i u Beogradu. To je nešto što ipak više povezuje ova dva glavna grada. Kuriziotet, nema dalje.

Elem, srce mi zaigra pored aerodorma, ali kažem sebi smo ludaci slikaju radno mesto na godišnjem odmoru, nastavimo dalje,kad tabla auto put. Vau! Za ovo je vredelo živeti. Sad ćemo biti na moru za sat vremena. I dok sam tako bio oduševljem vidim drugu tablu, ograničenje 80 na sat, i odmah me euforija prođe. Milsim, znao sam da nema autoputa, ali opet sam se negde ponadao. I tu negde odmah na početku tog "autoputa" stoji tip karakteirstičnog stoperskog izgleda,i drži u ruci kartonski natpis sa destinacijom gde želi da stigne.

bukvalno je pisalo ovako : JABLANICA
                                     ЈАБЛАНИЦА

Tu se pretrgnem iz mojih infrastrukturnih razmišljanja, zakočim ,desni žmigavac i tip dotrča sav sretan. Već je bilo krenulo da peče. Ubaci ranac, sedne, posle milisekund koliko je pokušao na srpskom , usledi pitanje ".English?" i odgovor " German as well."
Austrijski student,arhitekture.
Iz Graca je.
Gde si pošao?
Kod prijatelja na Santorini?
Santorini?
Da što?
Izbor mesta za letovanje ti je OK, pod pretpostavkom, da imaš puno para, koje ti ustvari nemaš, da si na medenom mesecu, što očigledno nisi, a i ne manje bitna informacija -stopiraš u pogrešnom pravcu .
A ne ne, na dobrom je putu. Ide za Jablanicu, jer mu je Lonelly Planet rekao da se okupa u jezeru, zatim ide za Mostar, da vidi Stari Mostarski Most u Mostaru, pa će na autobus za Beograd, pa će iz Beograda,vozom za Atinu, pa na trajekt za Santortini.
Da,da logično. Poneo si i skije, jer dok tako stigneš na Santorini, počeće sezona skijaških skokova u Egej.
Uglavnom tip zahvalan za priču. Zna svašta, svašta i pita, vedar i pun duha.
Dva puta sam ga ozbiljno trznuo.Prvi put kod Bradine.
Sad ćemo kroz mesto gde je rođen narodni heroj.
Stvarno?
aha.
A koji?
--------
Pa ne bih se kladio,da ga baš svi doživljavaju kao narodnog heroja, pogotovo ne vas dvoje.

Šta ću, uživam da cimam strance.
Shvatim da sam možda i preterao, i prebacim se na floru, geogarfiju, morfologiju, geologiju, i nadam se da sam uspeo da mu pokažem razliku iz među Bosne i Hercegovine.
Boja.
Zeleno u sivo.
E tu je granica.
Otprilike negde u ovom delu,







Tu mu objasnim, da je potpuno bezveze da staje u Jablanici, ali to tek nakon što sam promašio gde je on u stvari hteo da siđe,i pojasnim da je bolje da ide sa nama do Mostara, i da tamo provede ostatak dana, dok mu ne krene autobus za Beograd. Prihvati. Milsim ,nije ni imao drugog izbora. Tu mu ispričam priču kako u stvari sa svakim kilometrom raste uzbuđenje u autu, približavamo se Mostaru. Devetneaest i po godina. Nije malo.  Tada počinje drugo cimanje, pomognem mu da shvati ono što je on hteo da shvati.
i pitanje ,

" jesi li...?"
"nisam.."

Uglavnom da relaksiram situaciju,na ulazu u Mostar, Vrapčići.

"Kad ti se cura predstavi da je iz Vrapčiaća, to je znak da će biti jako zanimljivo."

Gleda mene,šta mu pričam,pa gleda lepšu polovinu, pa panovo, u tablu Vrapčići, unezverio se....

Tu i stajemo. De facto prvi put. Kilometar sat pokazuje 300 km , toliko je bilo i pre dvadeset godina. A sat surovo pokazuje da je 15 do jedanaest. Uveliko smo u petom satu vožnje. Kao što rekoh, toliko nam je trebalo i sa fićom, 750 L model.
Dvadeset godina i automobilska industrija tamo gde je bila. A žale se na pad prodaje. Uglavnom apsolutno nije trenutak za kuknjavu. Ušli u grad, objašnjavam svaku ulicu i most , i instituciju, koju sam prepoznao.
Centar grada.
Gimnazija,



E tu na tom trgu, se čekao autobus za nazad. U početku vikendom, posle vikend plus neki dan, pa onda svi dani. Zadnji put čekao dvojku 26.03.1992 uveče ,tipa oko pola deset. da stignemo na povečerje, ipak smo bili fini pitomci. Taj razvojni put od "ponekad do svaki dan", tri knjige ne bi opisale.
Vodim ih prema Bulevaru, tj Bulevarom do mesta koje se zove Bulevar, ko zna zna, ko ne zna, džabe objašnajvam. Tražim gde ću da parkiarm a da ne platim. Ubio bih se da sam platio parkiranje u Mostaru. To je za mene bilo pitanje časti.
Nađem parking, i sad krećemo u obilazak nogama, i da popijemo kafu.
Ne mogu sebi da dođem. Skakao bih, otrčao bih dva puta do Neuma i nazad. Stigao sam negde gde nije moja kuća, a kao da jeste. Ponovo imam 16, samo sad imam i vozačku i auto.I suprugu da deli život. I stranca voljnog da sluša.

Bulevar


U prvom smilsu, transportnom ,Bulevar-široka gradska ulica,
u drugom smilsu,

Bulevar


..." bili smo sinoc na Bulevaru..." tj stajali smo kod i na tom zidiću. To je ujedno i objašnjenje na koji zidić misli moja generacija kad kaže "zidić" za razliku od nekih starijih da ne kažem da ne kažem prevaziđenih generacija koje jedno drugo mesto u Mostaru zovu "zidićem" Ta lokacija je jedna od prvih koju i pamtim iz Mostara. Kroz prozor autobusa sam video zidić i šest lokala,SUR Skala i SUR La Linea,dva najpoznatija. Za one koji misle da je PC postojao oduvek, a internet podrazumevani stambeni komfor, malo je gradova u SFRJ imalo 6 kafića jedan do drugog, osamdesetdevete. Još uvek je postojalo na stotine gradova bez ikakvog kafića, samo one kafane i birtije sa kariranim stolnjacima i limenim pikslama.
Pored Radobolje i Sliškovićeve vile, sva je sreća pa se lako vidi gde je bila "linija", bivši hotel Ruža neću ni da spominjem, desno, parking 2 KM( i treba onome ko ne zna) pa levo, pa opet zidić sekundarnog značenja,ali pred sam kraj podjednako bitan kad je taj deo grada postao malo atraktivnji,devedeset prve ne ranije,i ulazimo u Stari grad.
Šta ja tu imam da pričam. Na listi Unesca, valjda svi znaju sve, slike i komentar tek pokoji,
Sliškovićeva Vila,







turista kao u Veneciji,



i SUR LIDO, poprilično bitan i atraktivan u jednom trenutku života,dužem trenutku u poređenju sa životnim vekom vinske mušice.
Dve priče me naročito podsećaju. Kada na mušemi stola ostane više konajka nego što je prvobitno naručeno, i kada shvatimo u jednom drugom trenutku da je ceo sprat lokala, 18 osoba, ustvari naša ekipa, a s obzirom da se moralo paziti na ravnomernu zastupljenost .Takva su vremena bila, a mi pravi džentlmeni.....



tursiti i suveniri,



i njegovo kraljevsko visočanstvo, Stari Mostarski most u Mostaru.









E ovo sam već javno  komentarisao. Za tu skakačku sezonu '92 sam bio planirao da skočim. Pošto nisam,a iz razloga da ih sada ne spominjem, iznerviraću se džabe, sa 17 ne moram ni sa sedamdeset sedam. Samo bih poručio pojedincima: "kad sledeći put budete nameravali da zaratite, sačekajte prvo da skočim dovoljno daleko..."

Rastanemo se sa studentom, i na kraju ga pitam
" Znaš li uopšte što smo ti stali?"
e?
Imao si napisano JABLANICA/ЈАБЛАНИЦА
pa tako je pisalo na znaku,
tako i piše u Ustavu, ali ga niko živ ne ferma.
e zato smo ti i stali, zbog prava.....

Šta drugo reći nego Die Beste, kao i svaki drugi Nemac. Automobili im se ne računaju u ovu grupu.
Mrtvi umorni, gde ćemo levo desno, ipak Capri, nije ono što je bio , a ni ja nisam više srednjoškolac.Pa mu to dođe na isto. Fast food, nema veze, imaju solidan espreso .
Pogledi sa mosta,
E na ovaj zidić misle one starije generacije. Da ne kažem genaracije naših šefova.Sa neba je vidljivo da je naš zidić bolji.



ovaj lokal sa zelenom tendom je nekad imao prve tende sa reklamom, Sebastian, a nije se tako zvao,





kriva ćuprija,




I Capri,

iskoristim priliku i odatle pošaljem poruku prijateljima, "Pozdrav iz Caprija", kaže supruga ,"odkud znaš da će shvatiti poruku?",nije ni završila stiže povratni SMS "jednom za mene"
Ne ide se u srednju školu sa svakim.

Vrućinčina udarila, računar pokazuje 37, septembar je, i još smo daleko od maksimalne temperature za taj grad u tom danu. Tek da razbijemo famu koji je grad u SFRJ najtopliji. Ovome sam se naročito smejao zimus ,kad je Gabor udario i kad je palo preko 80 cm snega za jednu noć u Mostaru. Neka ,neka.
Kod table Dubrovnik levo, napravim grešku br 2. Nisam znao da može da se dođe do Gimnazije, i da se uđe i ostalo. Sad će neko reći kako nisi znao? Pa nisam znao, jer nisam pitao. a nisam pitao jer sam mislio da znam.
E tako.
Najveći avijacijski grad u SFRJ, a nigde aerodroma.
Ima, samo se ne vidi od loze.



Uglavnom cepamo bez zaustavljanja, već je solidna vrućina, ne stajemo ni pored Žitomislića, najznačajnijeg manstria Spske Pravoslavne Crkve, u tom delu, i svakom preporučujem pauzu tu a ne na nekom gradskog parkingu, Neretva predivna, teren već nije toliko spaljen,na moje iznenađenje, plantaže, plaže ,srednjovekovni gradići, uključujući atrakciju Počitelj,



Tu pravim grešku br4. poznavajući mentalitet Jugoslovenskih( nek se ljuti ko koliko hoće ali u ovom detalju je ovo tačan pridev ,a ne hrvatski, crnogorski, srpski ,i ostali) turističkih radnika( da u turističim mestima ima lošeg ,skupog a slabog izbora voća i povrća) odlučim da kupim voće i povrće usput .Ipak sam ja stari i dokazani paradajz turista, tu gde ga ima tušta i tma. Tezge jedna za drugom ali sve tezge sa leve strane puta kada se ide na more. Čitaj nisu zgodne za stati. Valjda ima koja sa desne strane.
E NEMA. Posle godišnjeg pričam ocu o iskustvu, kaže on :" Pa nikad nije ni bilo, sa desne strane puta. Što nisi pitao?" E to mi je bio nož u srce. Dve i po godine sam dole živeo, prošao tuda bar dvadeset puta i opet nisam znao. Tenkre.

Onda prođemo, jedno 10 do 15 graničnih prelaza i ,i sve glagole i prideve koji vam padaju na pamet, te krenemo ulevo prema Dubrovniku. Ono istina postoji i varijanta trajekta preko Ploča, ali nije mi delovala ekonomski isplativa. Smanji vožnju za gotovo dva sata, ali vreme putovanja ostaje isto, cena veća, tako da je Orebić , varijanta bolja. Reklo bi se u vozačkom smislu i lepša, inspirativnija.

delta reke Neretve,



i krivina "srpska radost"



Kod Stona desno, biće slika u povratku, i Pelješcem. Naporno, naročito posle već pređenih 400-njak km ali cepamo. Put vodi na vrh, pa vrhom, levo i desno se odvajaju staze i putevi za naselja i male luke ,a mi tražimo Orebić. Kad smo ga našli, sunce me obasjalo. Već sam se bio umorio.
Dođemo do luke, kad trajekt upravi odlazi. Nema veze ima sledeći za 15 minuta. Aha.
Greška br. 6 nisam proverio red vožnje trajekata, da jesam podesio bih tempo vožnje tako da ne čekam u Orebiću ,sat ipo.
Ali u svakom ali ima i "por que."
Stali u red u za trajekt, izašao da protegnem noge po molu, kad ne lezi vraže. Čujem zvuk. Uz istovremeno vrćenje glave, gde su? gde su? Vičem da su me u Ankoni čuli, Fotoaparat ,brzo, i uspevam,vau,









akrogrupa Hrvatskog RV, došli iz pravca Splita, prema Dubrovniku, napravili jedan tri sixty iznad Korčule i Orebića,Logično, smena turista, najveća mogućnost za promociju. Inteligentno, inteligentno.

Orebić sam po sebi deluje poprilično fino i sređeno, što se i možda i  vidi iz ovih fotografija,




 
I konačno na trajektu. Plovimo. Nakon nekoliko godina, čitaj dvadeset, taj miris i ukus. Konačno. Ima boljih, bezbednijih, lepših , jeftinijih, poročnijih ,usamljenijih, surferskijih, rajskijih, mesta na planeti. Ali taj miris i ukus. E to već nema. a mi mislimo da je taj miris i ukus ustvari more. Nije to samo more. Ima tu i više. Toliko više.
Par pogleda sa trajekta. Korčulanski arhipelag.













Stižemo kod našeg domaćina. Kućni prijatelj. Stvar olakšava u startu. Popijemo kafu, kaže, dok žena stavi šta na tiganj, da vam pokažem neke Korčulanske fore.
Sedamo u njegovog citroena, do male luke, u čamac, pa u vožnju. Gazda ima dva čamca, treći je na sređivanju, te se malo bavi ribolovom, malo iznajmljuje turistima čamce, a živi život o kome ja sanjam. Neka bar neko,na ovoj planeti.
Krećemo u vožnju po arhipelagu, malo pregledamo mamce koji su bačeni, malo dišemo borovinu, znači vrh!
isplovljavamo,






voda zejtin,


tu se upravo i vidi vrsta korčulanskog turizma. Jedriličarski, tj nautički turizam. U narednim danima i slikama će postati očito. Tada shvatamo da nisu sva mesta za radnički turizam.



I stižemo na Badiju. Manastir ,koji je u periodu od ..do. bio dečije odmaralište sada vraćeno orginalnom vlasniku, ali je ulaz dozvoljen ,a ostrvce mali raj na zemlji.







Logika nautičarskog turizma, i shodno tome u velikoj meri i glavna odlika godišnjeg na Korčuli je ta koja određuje dešavanje. Iako je ostrvo veliko, teško da se može sve obići i i videti za jedan godišnji, dominatan je uticaj nautičara, bar što se tiče grada Korčule i tog jugozapdnog dela.Većina nautičarskih firmi je locirana oko Zadra i Šibenika, većina tura je na po sedam dana.Počinju subotom, tako da u zonu Korčule počinju da pristižu nedelja uveče/ponedeljak ,kada je gužva, čak i u septembru, značajna. A onda polako odlaze da bi stigli do subote u Zadar ili gde su već iznajmili plovno sredstvo. Po gradu restorani su uveče puni baš tih nautičarskih tursita , te se mi obični tursiti moramo kriti, po nekim rokenroll mestima, sa lokalcima, gde se dobro pije i još bolja muzika sluša. Živ sam se pojeo što mi društvo ne čine švajcarski bankari ,austrijski agenti osiguranja ili nemački industrijalci. 
Katastrofa. Viljamovka, Azra, Partibrejkersi i slične gluposti.


 A još varijante sa pevaljkama i gitaristom. A lokal se zove "Dno dna." Pa gde to ima? 

Dabogda svi stranci jeli i pili po restoranima. Ni ne trebaju nam.Stari grad i ostalo je naravno značajna atrakcija i mesto okupljanja, uz nezaboravne performanse, koju svi korčulanci igraju ,i smatra se naročitom čašću biti u jednom od ansabala. Moreška.
na slikama koje slede pokušaj da se uhvati atmosfera,



















Kako nam je odmor ,ipak najviše trebao i prijao, nismo ni zujali previše.Onako pravi ugođaj odmora. Lagano ujutro ,stotinajk metara do prdavnice,po hleb novine i sl, već drugo treće jutro ,krenu svi ljudi da ti se javljaju, logično, svi smo sada komšije, terasa, kod gazde vredi milijardu eura, pa lagano do plaže, i tu tako opuštena varijanta. Gledam one spomenute nautičare, čitao sam neku knjigu, više se ne sećam koju, i tako to. Na predlog jednog prijatelja, jedan dan  bili na izletu do dve najjužnije plaže. Pržina , Bilin žal i mesto Lumbarda.
Greška br 7. Opet smo išli u Hrvatsku na godišnji bez bicikla. Ima da se iznajmi nije da nema, ali dok odem u kontra pravcu da ga iznajmim, pa onda u drugu stranu na izlet, pa vraćaj biciklo,prođe me volja.  
Uglavnom Bilin Žal,





Pržina,



Ime joj samo sve kaže. Dan je bio oblačan ,ali je toliko neka jara ,i toplota izbijala da smo se zapitali šta se ovde dešava 01.avgusta u 4 popodne? Plaža je čist dokaz šta znači okrenuti nešto na jug. Ima i kasarna iznad, valjda neki bivši PVO objekat od JNA, imam osećaj da je tu bilo služiti vojsku, poprilična kazna. Gledaš turiste na 50 metara, a ti šlem pušku, i čekaš mrskog neprijatelja. A zimi roka jugo za medalju. Fali ti Bože da nisam morao. 

Dodao bih još koju sliku, onako preko reda i bez naročite namere. 















pošto imam blagi utisak da će pojedinci pitati, a da ne moram baš sve da napišem ja,
jedriličarski klub iz Beograda,trening baza, ona tri levo,





i opet nautičari,











i jedna iz kategorije ,  "znam i ja romatične slike da pravim"



Sve što je lepo kratko traje, javljaju mi na telefon, " poručili ti da treba da produžuješ licencu" i krećemo nazad. 
U povratku par vrednih pogleda sa Pelješca, sada smo bili odmorniji, malo manja gužva, oseća se završetak sezone, a i znali smo sad gde je šta. 
Plantaže Plavca,





Mljet i padine Dingača,





 i za kraj Ston,



Greška br 8 i 9. nisam izvadio dozvolu za upravljanje čamcem i dozvolu za podvodni ribolov. To je ono što godišnji na Korčuli učini potpuno kompletnim. 
Pošto smo puno grešaka napravili ovaj put, moramo ići još koji put ,a time smo ujedno odredili i  drugi stub. Ako Srpska spoljna politika ima četiri  stuba, onda i mi imamo dva stuba letovanja u Hrvatskoj.
Severni Umag,
Južni  Korkula

Hasta luego. 

* Francuz sa kojim sam radio ,dolazi jedno jutro i pita : " Ima li smisla za vikend da ide na izlet na Korkulu?"
Molim?
Izlet, Korkula?
Dobro izlet, ali gde hoćeš da ideš?
Pa na Korkulu?
Jel to kod "nas"?
Jeste,
Kod "nas",a ja ne znam gde je? Daj kartu,
Evo ovde,
a na KORKULU,milsiš....



p.s. biće i nastavak samo da autor proveri nivo političke tolerancije ili da izbaci netolerantne delove.