субота, 29. јун 2013.

Mediterani

Dan je ipak počinjao drugačije. Imao sam dvadeset minuta viška ,pre zakazanog termina, pa ko velim  da uletim malo u knjižaru. D'ubijem vreme.Imam šta i videti . Knjige lepih boja, da ne kažem beba plavo/roze / svetlo žuta u komibinaciji sa plavom, i tako dalje. Ajd malo levo desno,naletim na klasika. Umberto Eko. Iako sam bio krenuo da čitam Ime Ruže, druga vrsta literature mi je u medjuvremenu postala dostupnija ( čitaj našao na netu Lonely Planet-e za dž ,pa ko velim da ih pročitam dok ne poskupi ) te je Eko nakon jedne ipo knjige stavljen u krug čekanja. Moram priznati da je dobar. U tom kontekstu sam i pogledao Fukovo platno .Čisto da vidim na kakvom je papiru odštapano ,pošto moj intelektualni nivo nije na nivou da bi skontao Ekova vrhunska dostignuća. Kad imam šta i videti. Knjiga 47 maraka! E tu se iznerviram, izadjem iz knjižare i ne mogu da dodjem sebi.Pa ko ima 47 maraka za knjigu? Koju što je najsmešnije ne možeš ni da ukapiraš.Čak sve  i da je kupiš a nakon toga i  pročitaš.

 photo IMGP1458.jpg


Uglavnom nastavim po planu i protokolu, i   kao što uvek i biva ,za kvalitenu priču dovoljan je i trenutak.Kasnije tokom dana  prolazeći pored štandova  za prodaju knjiga na trgu, bacim oko na tezge ne bi li video nešto zanimljivo, možda Fukovo platno za 4 marke,kad u nekoj bačenoj kutiji sa strane , "Knjige za 5 maraka". E to je već nešto.Jednom prilikom sam uspeo da kupim i besmislenu knjigu za pet maraka. Kao šatro neki lisabonski jevreji. Ajte molim Vas pa gde to ima?    U ćošku kutije  neki naš  autor "Mediterani".


 photo IMGP9867.jpg


Naslov obećava. Omiljeni film mi je Mediteraneo. Možda je ovo nešto tako to. Bacim pogled na brzinu, pitam prodavačicu:
 " Ako vam dam 10 maraka ,jel imate kusur za ovu knjigu od tri po marke " kaže ona "imam 5 ,a ionako mi ne treba ta jedna ipo ,pošto je knjiga 5 a ne tri ipo " mala iskusna ,ne da se prevariti.
 Nema veze ionako  trebam knjigu pokloniti jednom prijatelju.

 photo 676d32f4-e3aa-4606-a77b-de2f383c59ee_zps4f3f72b7.jpg

Dodjem kući kad imam šta i videti. Uvek volim da kupim drugima knjigu koju i ja sa uživanjem pročitam. Knjiga deluje zanimljivu još na prvu loptu. Naš čovek živi i radi u Barseloni. Set priča, objavljivan kako kod nas ,tako i po Španiji ,da ne kažem Kataloniji.

 photo 00010035.jpg


Neslavno se završio moj izlet u književne kritičare.U trećem srednje   sam Anu Karenjinu definisao kao prostitutku, jer to se tako u mom selu zove-kad pokupiš matorog frajera zbog para, a onda kada si sigurna u 50% ,onda nešto mladje za draufanje- i kad je profesor uz komentar " takvu veličinu kao što ja Ana si nazvao kurvom!? i zalepio mi keca odustao sam od književne kritike. Ovaj put nisam izdržao a da ne prokomentarišem literarno delo. I da  se nadovežem,kad sam već tu,  Ljubav je kad curu držiš za rukicu i šetaš obalom Mediterana u avgustovski smiraj dana, a ne to što jedna ruska prostituka navuče pajsera punog para.



Jedna ,druga  treća, ne mogu se odvojiti. To kralju!
Kao da čitam jednu veliku reportažu, o dnevnom životu, van utabanih staza, punu humora, opasnih opažaja, i dodira, zvuci, mirisi , sve na jednom mestu.

Stil pisanja pitak,rečnik adekvatan. Tu ukapiram da  ta knjiga  nije za poklon tamo gde sam mislio.Nema veze rado ću je ostaviti u svojoj kolekciji.Jednostavno je moram imati.

I taman kad sam stigao do pola knjige. Ladan tuš. Crna Gora,Srbija!, i Albanija. ali se vrlo brzo smirim, jer sam shvatio da su i te zemlje Mediteran, naročito prva i treća  a i druga ,imajući u vidu činjenicu kada je nastajala priča (1998) .Tada  je naša mila domovina bila SRJ, a SRJ je bila mediteranska zemlja.
To ne menja činjenicu da su priče kvalitetne i zanimljive.
Istina nekako mi je mediteranskija Sardinija ili Palermo od Beograda, ali Bože moj. Pobeda je pobeda.

 photo jesen2010207.jpg

A moja prepporuka je kao afrička obala mediterana. Topla i nežna.
Volim neutabane staze, a ova knjiga i ovaj autor su baš to.  Off beaten track. U punom smislu reči.

Pretpostavićemo da je autor knjige ,Igor Marojević, baš ovu pesmu izabrao za ovaj tekst.


P.S.Biće i afričkio mediteranskih motiva a i špansko/katalonskih ,samo da sredim fotografije.

субота, 15. јун 2013.

Republika Srpska- Banja Luka

Od 8 do 4


Veliki je izazov odužiti se nekom. Da stvar bude teža nije osoba već grad. I to kakav grad.Glavni grad Republike Srpske. Petnaest godina teškog rada je iza nas i valja to proslaviti. Ovaj tekst ima nameru da bude uvod u seriju proslava.

Priča koja sledi je bazirana na istinitom događaju, svi likovi i mesta su stvarni.
A da relaksiramo tešku temu ,malo muzike,






Banja Luka,treća dekada avgusta meseca jednog leta. Topli talas tek pristigao. Najavljene temperature i do 40 stepeni. Biće paklena radna sedmica.

Ponedeljak, kafa ,doručak i polako se spremam da krećem. Proveravam gepek i ranac (nisam ekspert pa nemam torbu za lap top)  sve je na svom mestu. Nije još osam ,sunce  ne udara u retrovizor.
Vozim kroz grad. Godišnji odmori su, ali i dalje je gužva. Gledam likove u automobilima. U odelima, vezanih pojaseva, slušaju jutarnje vesti i polako utanjaju u radnu sedmicu. Nisu namršteni ,vidi se da vole rad. Prolazim kroz zadnji kružni tok, uzbrdo,nizbrdo, kršim saobraćajni propis motam u levo,odma' desno i posle par metara stižem na odredište. Parkiram u ladovini stoletnog stabla.

Pogled na zid,

 photo IMGP1541.jpg

pa na stolicu,

 photo IMGP1546.jpg

još nisam postao foteljaš, biram gde ću sesti.
Pored vode, a gde bih drugde.

 photo IMGP1545.jpg

Naručujem kafu. Uzimam dnevne novine, valja se informisati. Ne mogu se donositi odluke ako se nemaju validne informacije

Kad sam završio jutarnje informisanje i podizanje sistema, ustanem lagano pokupim opremu iz auta, pored pekare ,topli obrok,  i na poziciju. Pogled sa radnog mesta.

 photo IMGP1548.jpg

Izvadim knjigu, za ovu priliku to je Lonely Planet - zemlja Dugog oblaka.
I lagano. Malo ronim, malo se sunčam ,malo čitam,jedem, pijem. I već je pola pet.
Lagano ustajem ,pakujem se, i krećem u noćnu.

Utorak, kafa ,doručak i polako se spremam da krećem. Proveravam gepek i ranac.Sve je tu. Tu su i dalje oni likovi što ujutro idu na posao,u odelima i sa laptopovima.Jednom rečju- eksperti.

Opet ista stolica , isti italijanski espreso, isti pogled na Vrbas, danas je voda koji centimetar


niža,slušam izveštaj o nivou voda, bližimo se istorijskim minimumima. Topli obrok,opet ladovina, zemlja Dugog oblaka, na radiju najavljuju 38 stpeni, meni deluje da temperatura ne prelazi 27/28. Kažu da je 10 stepeni efekat vode i ladovine.Proverio, ne naučno eksperimentalno ali empirijski.
Blizu 5, danas sam radio prekovremeno, ustajem ,pakujem se, i krećem u noćnu.

Sreda, kafa ,doručak i polako se spremam da krećem.Više ni ne proveravam gepek i ranac, tu je sve. Rutina je čudo. Dok sam vozio prema poziciji počnem da razmišljam o ovim likovima što ih srećem ujutro da idu na posao u odelima. Mnogi su članovi Partija. Padne mi na pamet da sigurno postoji matematička relacija koja opisuje minimalno potreban broj klimanja glavom ili podizanja dva prsta na sastancima, da bi se kupilo odelo i kravata. Sledeći logiku velikih brojeva sigurno postoji formula za izračun potrebnog broja prisutva na Partijskim  sastancima i kupovine stana.



Uto stižem na lokaciju, zemlja Dugog Oblaka me vraća iz razmišljanja. Već sam se bio stresno opteretio velikim brojevima, mada mi je u startu jasno da sam ja u odnosu na njih diferencijalna jednačina, te sa osmehom na licu zaronih u duboki zeleni Vrbas.






Donesem tešku ali jedinu racionalnu odluku da danas ne radim prekovremeno.  Samo do pola pet. Trebao bih do 4 ali pošto sam koristio pauzu za topli obrok pošteno bi bilo prema poslodavcu  ostati pola sata duže.

Ustajem ,pakujem se, i krećem u noćnu.

Četvrtak, kafa ,doručak.i polako se spremam da krećem.Tu je sve. Da promenim rutinu, uključujem radio stanicu sa vestima. Da čujem šta slušaju oni gorepomenuti. ..." Vlada će nastaviti sa intezivnim merama štednje i time doprineti smanjenju  nezaposlenosti..." . Setim se dvojice mojih drugara ,koji tvrde da cene na malo rastu kad narod nema para.Ako dokažu tu teoriju dobiće Nobelovu nagradu za Ekonomiju. I da se razumemo , tzv. Nobelovci su  za razliku od spomenutih, pošteni i vredni momci,da ne bude zabune i ja ih volim i poštujem u punom kapacitetu.
Navučem peraje ,masku i zaronim. Lakše mi je da gledam klenove od metar i pastrmke od  8 kila nego da razmišljam.

 photo IMGP1605.jpg

Milford Sound, je danas pao za slobodu.
Ustajem ,pakujem se, večeras nisam noćna. Nema veze treba nekad i odmoriti u životu.

Petak,kafa ,doručak i sve ostalo. Danas je veliki dan. Petak. Poslednji radni dan u sedmici. Treba se pripremiti za vikend. Radna disciplina popušta kod drugih ljudi, ali ja sam profesionalac. Nema tu friday dresing,ovo ono, zna se kodeks oblačenja.  Ako sam nosio bermude i majicu u ponedeljak to nosim i u petak.





 Držim radnu temperaturu. A ne k'o eksperti. Mora da su veliki eksperti u pitanju kad nose odela i kravate na plus 40. Nesumnjivo. Espreso, informisanje , topli obrok, ronim, već stigao i do krajnjeg juga Dugog Oblaka, mada je jug krajnje relativan pojam  na Dugom oblaku. Kod njih je sve obrnuto. Jug hladniji a bogatiji . Tako i kod nas. Bolje roniti 100 godina   nego ići jedan dan na  službene sastanke.


I nije mi žao što sam ostao danas do 5 i dvadeset. Večeras posle noćne odoh dvadeset dana na godišnji.
Zaslužio sam.
Dok odlazim niz Bulevar Srpske Vojske,gledam u retrovizor obrise grada.



 Hvala ti Bože na ovih 15 godina.

A jedna rečenica,večna asocijacija "Kafa.kisela i Šade!"


среда, 5. јун 2013.

Belle Époque

89-92

Iz ovog dvorišta sada već davne 89 sam krenuo. I tog jutra krećem. 0522, na satu.

 photo IMGP9673.jpg

Dokaz kada sam na pumpi ,da ne bude posle nema šanse.

 photo IMG_20130605_155134_0_zps134f40b0.jpg


Republika Srpska u rano jutro.

 photo IMGP2210_zps740b73fb.jpg

Ruta standardna, kusturicini filmovi, Han Pijesak-Sokolac-Sarajevo, tu vršimo prvu kontrolu put-brzina- vreme ,

 photo IMGP2214_zps15cd34dd.jpg

 i u minut pre deset stižem.

 photo IMGP2219_zps00428e4b.jpg

Iskusno se parkiram na Bulevaru, i Bulevar sam po sebi. Nevidljiva granica.

 photo IMGP2228_zps8563cfeb.jpg

Spuštam se pored Zidića  i u jednom dahu i koraku stižem do hotela.

 photo IMGP2230_zps463e203a.jpg

Minut dva i već sam u IV-D. Neke ljude nisam video  i više od dvadeset godina.

 photo IMGP2234_zps8d9268df.jpg

Preskačemo upoznavanje ,to smo uradili u Baškim Vodama 89, i odmah krećemo.
Da osvežimo sećanja.
Ruta  Stari grad- Rondo-Beli breg-Ekonomska škola-Partizansko groblje- pa druga strana.
Realno govoreći znao sam šta me čeka, jer kako radim u RS onda se i sve mostarske priče znaju. Ali moram priznati da me je iznenadio prvi deo tzv Zapadnog Mostara. Sređeno. Izdvojio bih Španski trg. Suludost rata za Jugoslovensko  nasleđe, se vidi na spomeniku poginulim Španskim vojnicima. Sa strane stoje ugravirani amblemi jedinica koje su učestvovale u mirovnoj misiji. U oko mi zapalo neka brigada iz Seute i naravno legija iz Meljilje.  Španci i Marokanci zajedno držali taj južni sektor,crnajk da nema dalje. Dokaz sve ludosti i bezidejnosti 90-ih na Balkanu.

 photo IMGP2237_zps0a96cf23.jpg

 photo IMGP2238_zpsb3271f5b.jpg

Rondo, ime sve kaže,

 photo IMGP2242_zps07d24117.jpg


Uto stižemo do stadiona. Kako potičem iz porodice fudbalskog funkcionera , ovo jako dobro  zvuči , stadion  FK Velež je za mene 89 bio atrakcija. Imati mogućnost gledati utakmice prve lige. VAU! Pa  samo za to je vredelo ići u Školu. Letenje mu dodje kao današnji GRATIS po suprmarketima. Od velike četvorke sam gledao Partizan i Zvezdu, s tim što ću Partizan pamtiti i po činjenicu da sam uspeo da pobegnem desnom ulicom ,a Zvezdu jer sam bežao levom ulicom. Sama činjenica da pišem ove redove je dokaz pravovremenog napuštanja stadiona kod vođstva gostiju.

 photo IMGP2248_zps3567144f.jpg

Ekonomska škola je tu gde je i bila.

Idemo dalje, partizansko groblje.

 photo IMGP2251_zps6640e7ac.jpg


Nalećemo na dvojicu turista. Jedan Nemac ,provali smo ga ,nosi majicu sa slikom Josipa Broza, maskirao se, i jedan Englez. Sve sam im objasnio. Najači sam sam sebi bio kada sam im objasnio da je Orao ( J -22) u stvari isti Tornado.,a da je Britanski Hawk, u stvari loša kopija četvorke. I oni ljudi pitaju,ono što bi svako normalan pitao, "Jel se to neko stidi antifašističke prošlosti kad je takav monument zapušten?" Bitno je da oni koji su ga zapustili  sebi  ne postavljaju takva glupava pitanja.

Pogled na grad,

 photo IMGP2254_zpsfc2fd701.jpg

Idemo na levu obalu.

 photo IMGP2256_zpse1ae1bce.jpg

Deset godina sam čekao da proverim jednu priču. Jeste tako, kako je bilo objašnjeno.
Dalje nema javnih komentara.

 photo IMGP2258_zps1e16be7b.jpg

 photo IMGP2259_zps0b4da5c6.jpg


Turista kao u priči. Gužva.

 photo IMGP2264_zps93f3efae.jpg

Najvrednije spomena, kafić ,zaboravio mu ime, Željko Samardžić što je držao.

 photo IMGP2268_zpsba0381d0.jpg

I tako par "slatkih slika " sa godišnjeg.


 photo IMGP2265_zps2b40ba7a.jpg


 photo IMGP2270_zps0378e6de.jpg


 photo IMGP2266_zps4c7e9dfd.jpg

Skup ispred Škole je u 5. Imamo još dovoljno vremena. Idemo na Bunu. tj izvorište reke Bune.Put vodi pored aerodroma, i za one koji ne znaju  aerodrom jeste sa desne strane puta ,ali kad se ide na Bunu, a ne na more.



 photo IMGP2274_zps98e909c4.jpg

Kafa u prijatnom ambijentu i pravac Škola.
Mada se po natpisu na tabli i ne bi dalo tako zaključiti.


 photo IMGP2284_zps86484248.jpg

i laganim korakom,


 photo IMGP2285_zps261fdf41.jpg

gornji red,prva dva sa leve strane, broj sobe 71 od 89-91 i 72 91-92

 photo IMGP2287_zpsab52d2df.jpg

kuhinja,


 photo IMGP2289_zps98c25607.jpg

poraslo drveće,

 photo IMGP2293_zps20161fe2.jpg

Ulaz U Hram avijacijske nauke. Najfascinantnije mi je bilo,je da je sve ostalo kako je i bilo napravljeno 60 i neke. Osim što je skinuta bista drugu Josipu,to je onaj lik sa majice onog ranije pomenutog Nemca,nema ni telefonske govornice. Pregazilo ih vreme.

 photo IMGP2295_zpsa8789c3b.jpg

Malo nešto stolarija promenjena, garant se neko upucao za procenat, ali mermer i kamen stoje .

XXIX klasa VVG,dvadeset godina kasnije. Tačnije rečeno na ovom mestu postrojena zadnji puta 27 .03.1992 u prepodnevnim satima.


 photo IMGP2298_zpsf93224df.jpg

Ovo mi je jedna od najdražih slika i najdražih mesta i dok sam bio u Školi. Mali je broj na svetu škola koje su imale jedan pored drugog otvoreni i zatvoreni bazen, i da još otvorei ima skakaonicu 3 i 5 metara. Glavu na panj da sam skočio bar hiljadu puta sa gornje platforme.

 photo IMGP2301_zps885726d4.jpg

oba bazena u kadru,


 photo IMGP2306_zps336c1d06.jpg

E ova slika ima objašnjenje. Pretenciozno bi bilo reći da sam bio poslednji koji se preko ograde vratio na povečerje, ali recimo da bi politički bilo korektno reći da sam bio u grupi poslednjih koja je tuda ušla. 26.03.1992 oko 21 45 naprimer. Ostaviću prostora matematičkoj verovatnoćui da je neko kasnije stigao od nas, ali u tom autobusu smo bili samo nas nekoliko iz III D. Da ne navodim imena, mogla bi se nekome karijera urušiti. Ovaj potez se mnogo lakše izvodi sa 17.

 photo IMGP2302_zps80f4a533.jpg

Škola sa zadnje strane,

 photo IMGP2308_zpsbd70fa35.jpg

Stadion, tribine i u onoj hali su sklapali Orlovi i Galebovi,ako me sećanje služi.

 photo IMGP2310_zps56133a5e.jpg

Ajd što smo bili najbolje odeljenje u jednom dužem vremenskom periodu,i ajd' što je najviše ljudi u našoj generaciji na Akademiji  došlo iz D odeljenja, i što je najviše pilota i vazduhoplovaca poteklo iz D odeljenja, ali što nas je najviše došlo na 20 godina mature, e toje već za sliku.

 photo IMGP2311_zps10a0af0e.jpg

Večera uz prisutvo dva profesora Škole, prof Aleksandra Bošnjaka i prof. Pece Asima ,koji je bio ujedno i naš razredni te 91/92 , i  još malo slobodnog prostora da se dopune sećanja.
I sutradan svako svojoj kući.
Na usponu poslednji pozdrav najaviajcijskom gradu iz "Zapadne perspektive".







Do skorog viđenja,