субота, 29. октобар 2016.

Nalewka

Iza gvozdene zavese vol3


Moglo bi se čak i reći, da je Poljska došla kao logičan sled u istočnim istraživanjima, mada to ne bi bilo faktografski tačno. Jer pre nje bi trebala biti Bugarska, pa Albanija,pa Slovačka, pa ovo pa ono, ali za svaku od tih  a i za još neke druge imao sam siajset razloga da ne trošim svoj novac da bi ih video.
Ali sam rado kod Air Srbije kupio kartu do Varšave.



 Izlet od sat ipo,taman. Na ulazu u avion saznajem da je moj školski prethodni dan leteo tu rutu, nema veze drugi put.

Realno sam znao gde idem, i realno sam i  očekivao da je Poljska na najvišem standardu u organizacionom smislu od svih komunističkih zemalja. To se i potvrdilo i nakon sletanja, javnim prevozom do hotela bez ikakve strke,frke i gužve. Kako i treba kad čovek voli.



Hotel je u stvari kuća,pretvorena u hotel, u kraju sa malo kvalitetnijim kućama, ima i po koja ambasada, grad je sredjen sve je čisto i rekao bih sterilno uredno.

Dok hodam razmišljam o toj zemlji i tom narodu.  O tome kakav je to narod više od bilo čega što ja mogu reći i smisliti je rekao direktor Sovjetskog Instituta za Marksizam  u januaru 1984 ( obratiti pažnju na datum imajući u vidu da su kod nas komunjare i dalje na vlasti ) :

" Poljski narod u dubini svoje duše ne prihvata komunizam kao oblik društvenog uredjenja"
Strašno!



Srećom odrastao sam u sistemu koji je Poljake doživljavao kao braću i puno veći uticaj na razvoj društvenne misli je imao Branimir Štulić svojom pesmom " Poljska u mome srcu" sa predivnim stihom " Poljska nikad nije dala kvislinga"



 ili "proleće 13-og u decembru"  - što ću tek nedavno saznati da se takodje odnosilo na Poljsku jer neki narodni bunt protiv komunističke okupacije počeo 13. decembra i Branimir to predivno poredi sa prolećem.



Svaka slučajnost sa operacijom " arapsko proleće" je ili dokaz Branimirovog uticaja na nekim drugim adresama ili puka slučajnost (za one koji veruju u slučajnosti ) .

Sa takvim pozitivnim stavom o narodu i državi, lagana šetnja je u stvari uživanje. Ne tražiš mane nego letiš ,sanjaš, dišeš. Pivo sa medom ,u pivnici koja ima ni manje ni više 150 vrsta piva samo pojačava spomnuti osećaj.



Jutro donosi i prvi izazov. Nabavka klope. Sedam ujutro, sveže baltičko jutro ( sve što nije Mediteran je u stvari Baltik )  ali tio je taj osećaj izmešanosti sa lokalnim radnicima, napucanim prijateljicama noći koje se vraćaju na metro ( ili idu negde u zavisnosti od ugla gledanja ) na improvizovanim tezgama ,ali uredno , jagode. Tone jagoda. prodaju se u nekim korpicama od tankog drveta, nažalost ne ponesoh sebi kući jednu bio bi to predivan suvenir ( a besplatan ) . Pekara, samopolsuga ,par tezgi, i stara konstatacija, još jedna sirotinjska evropska zemlja. Kod njih je sve jeftinije nego kod nas, a to je zato što narod u Poljskoj nema pare kao mi. Mislim nema ni u Nemačkoj, ali nas Partija vodi u budućnost a ne u Evropu. Kao da neko normalan živi u Evropi?




Naročito sam o tome razmišljao kod vitrine sa suhomesnatim proizvodima. Cene evropske, normalne da se sad ne ponavljam, a meni privlači pažnju vrlo heterogena skupina suhomesnatih proizvoda pod nazivom " OTPATKI" . Vratim se ponovo i pročitam- piše otpatki. Gledam po radnji sve normalno, malo ona plavuša na kasi ima jači grudni koš-što je u principu moj stari alarm -ako prodavačica izgleda dobro tu ne treba kupovati jer to odvlači pažnju, ali ova što radi na suhomesnatoj vitrini i izgleda kao gospodja sa suhomesnate vitrine. Priupitam, šta je i kako je. Uspemo da se razumemo, to su oni krajevi salama, stišnjenih šunki, pećenica koje niko neće da mu se secka pa oni kad nakupe te krajeve onda ih bez ikakvog sortiranja ubace u tu grupu "Otpatki" i prodaju po značajno nižoj ceni ( i do 6 puta nižoj od regularne cene) .
Tetka, zapakuj pola kile otpadaka, u znak poštovanja prema narodu i zdravorazumskom sistemu koji ne baca hranu, poseduje elementarnu ekonomsku logiku a ne kao pojedini srpski latifundisti koji ladno zaoru celu letinu.

 O milionima gladnih i žednih,dok se nama hrana ne isplati ubrati,  nekom drugom prilikom.

Napucan otpadaka, krećem u šetnju po gradu. Odoh do zone botaničke bašte ,to u svakom gradu valja.


Šetajući prema tom delu grada gde se nalazi i Botanička bašta upadaju mi u oči table.


narovoučenije ovog spomenika :

-kapetan vazduhoplova je uvek kapetan vazduhoplova taman medju putnicima sedeo i Sveti Petar lično
-na ide se ispod minimuma za prilaz bez vizuelne reference sa pistom

 Uglavnom bronzane . neprijatelj ovde streljao 50 ljudi, ovde 100, ovde 247 ne zna im se grob, ovde učestvovali u pobuni itd..,  te mi ujedno to i zadaje temu za razmišljanje. Kakva je to nesreća ,imati državu izmedju dva svetska ludaka. Hitelra i Staljina. Ajd' jedan i nekako, ali dvojica ??? I obadvojica ( taman bilo milion puta gramatički neispravno ) imaju pik na tebe. Strašno. Nikad nije utvrdjeno ko je roknuo naše braće više. Levi ili desni. S tim što postoji zančajan broj koji je nastradao u koperaciji levih i desnih. O polupanim gradovima i spaljenim selima, izlišno je i govoriti. Mene je jedino mučilo kao nepoznanica, kako danas uopšte postoji Pojlska i poljski narod, nakon takve konstelacije svetskih odnosa.




 Čak i oni koji su im bili kao prijatelji, navlačili su ih s vremena na vreme, prema svojim potrebama. Takva je i priča o poljskom ustanku. Organizovali ga bnritanci ,ne bi li Nemci prebacili deo svojih snaga sa zapadnog fronta ( zvuči poznato, zar ne?) ,a Sovjeti nisu stigli, tj. pravili taktičku pauzu na ulazu u grad dok Nemci nisu ugušuili ustanak.

Što kaže naš narod bolje živeti na Mauricjusu sa novozelandskim pasošem ,nego ne živeti u Varšavi ćeters' treće.



U tom razmišljanju stižem do te zelene zone izmedju centra grada i reke Visle, svašta tu ima,ali treba izdvojiti taj park koji je ogroman, više nego dobro uradjen i osmišljen, i botanička bašta sa pripadajućim objektima u ćošku tog kompleksa. Ispostaviće se da ću tu provesti maltene oba svoja dana u Varšavi i svakome ko ima luft na proputovanju kroz Varšavu toplo preporučujem.



Malo kiša, malo ovako, malo onako i do popodne uspevam da savladam skoro celi park i dovukoh se do Botaničke bašte. Milsim se u sebi to ću još malo da obidjem, srknem nešto u nekom lokalu i bežim u centar u spomenutu  pivnicu.



Kad lokal, predivno svojom baštom naslonjen na Botaničku baštu i park, sa ptičicama, predivnim stolicama, savršenom atmosferom.






 Ima i da se jede. Zasednem. Nije prošlo mnogo, distorzioni zvuk gitare. Proba . Proba i glasa. Predivan ženski glas. Bubnjevi takođe. Ustanem dok se supa ladila, iza ćoška, postavljena bina . Trio svira i peva.







Šta je bre ovo?
Proba, večeras koncert ,tu na otvorenom.
Bluz i Jazz?
Naprimer
A pošto je upad?
Nipošto!
Pa vidimo se.
Biće nam čast.

Vratim se na supu i 800 grama dijetalne cezar salate,napucam se, srknem još jednu kafu, ptice cvrkuću, malo prošetam da svarim, skrenem u prodavnicu, kupim dve tri različite limenke piva ( limun, grejp i malina) i vratim se lagano do Botaničke bašte.

Zasednem sa ostalim gostima koncerta. Nije izlišno napomenuti da sam bio jedini u publici ko nije u rodu ili lični prijatelj sa članovima oba benda koji su nastupili to veče, čak je  i pevačica drugog benda pozdravila, na poljskom, sve prisutne goste sa strane-hvala ali nije morala da mi persira.




Sa druge starne vibera, dve grupe interesantnih sagovornika ( pošto bi bilo komplikovano reći razmenjivači poruka ) i dva sata kvalitenog opuštanja.
Čuo sam ja da u Varšavi ima svašta ,ali što se mene tiče ta noć, i taj provod uz kvalitenu muziku i fantastičnu atmosferu zasenjuju sve ostalo.

O kakvom gradu pričamo, oko ponoći nakon koncerta lagano odšetam do hotela, ljudi lagano sede, nigde nebezbedno a nigde ni gužve. Ako je moguće nazvati nešto u betonu i asfaltu rajem to bi mogle biti tople Varšavske noći.



Šta još dodati a ne pokvariti prethodnu noć. Hiljade flejera i oglasa u hotelu, čitam dok cepam otpatke od juče ( kako ovo ludo zvuči )  . Muzej Kopernika sa pripadajućim planetarijumom i naučnim šouima. Zvuči privlačno.
Par stotina metara od Botaničke bašte nizvodno. Mislim se u sebi, lako ću se vratiti do restorana Botaničke bašte, ako Muzej ne valja.


   vamostamos- napisano egipatskim hijeroglifima


Udjem ,po gužvi ispred, po ceni, po komplikovanom sistemu karata,ulaza /izlaza, posumnjao sam da je nešto bitno. I dobro.
To je u stvari muzej posvećen nauci, pridodnim i društvenim, koji na popularan način predstavlja interesantan put saznanja ,nauke, istorije čovečanstva itd. Toliko ima mnogo "eksponata" da bi mi trebala tri Tolstojevska da ih svakog pojedničnog opišem. Svi poznati efekti koji su u stvari posledica nekih fizičkih i matematičkih procesa su tu ( sa izuzetkom cepanja atoma u svrhu uspostavljnja demokratije ) .




Ali iznad svih eskponati koji prikazuju društveno političke fenomene kao i ekonomske i ekološke zakonitosti su vrh. Ponuda i tražnja kroz igru deci objašnjena na savršen način, možda se i tako deca uče da ne zaoravju letinu nego da proizvode ono što iam smisla a ne da rade napamet .


     ponuda i potražnja


A onu koju hoću detaljno da opišem se bavi savremenim političkim pitanjima i načelno obajšnjava parlamentarni i politički sistem sa jasno definisanim strankama koje drže do svojih političkih ubedjenja.

Igra je osmišljena na način da na postavljena pitanja biraš odgovore medju ponudjenima koji najviše odslikavaju tvoje mišljenje tj kako bi ti glasao u parlamentu svoje zemlje, pod pretpostavkom da te neko pita da to uradiš i da ne galsaš kao u ovi naši pretplaćeni  klimoglavi majmuni po parlamentima koji nemaju svoje stavove nego glasaju kako im se kaže.  Oni imaju samo člansku kartu. I to ih kvalifikuje da odlučuju o našem društvenom političkom okviru.



ko je pametniji, naši ili Kaligulini ?


Pitanja su standardna, što bi kod nas komunajre rekle " vatikansko natovski set pitanja " :

-Da li ste da se  služi obavezni vojni rok
-Pravo na abortus
- Sloboda medija
-Nevladin sektor
-Legalizacija ( ne kuća, nego lakih droga i prostitucije )
-Ljudska prava ( sa akcentom na inkluziju, prava istoplnih zajednica itd )
.....




 Forum-mesto za iznošenje mišljena i političkog stava-ko ga ima ,naravno


Zaokružim odgovore,onako kako bih ja galsao u parlamentu, par sekundi dok je sfotver obradjivao podatke kada se na ekranu pojavi rezultat.

Moram priznati da je to bilo nešto najlepše što sam u životu mogao pročitati kao rezultat svog promišljanja :

" 75% Vaših političkih stavova je već inkorporirano u društveno politički sistem -ARGENTINE! "


Pa znao sam da sam rodjen i da živim na pogrešnom mestu!  Znao sam!
Ali sam ujedno i ponosan na svoju intuiciju. Argentina je  zemlja koju sam voleo i pre muzeja Kopernika, i nadam joj se još uvek.
A dotle malo zvuka, koji mi je ostao u ušima dok ga motori Air srbijinog airbusa pokušavaju nadjačati na poletanju.




Ko bi rekao da je na putu za Argentinu, Varšava?